Vlada Korenić: „Taš“ je bio kultno mesto

Pre 60 godina na ledenu ploču klizališta „Tašmajdan“ u dresu Partizana izašao je Vlada Korenić i do dana današnjeg ne odustaje od najbržeg kolektivnog sporta na svetu. U 76. godini može da se pohvali da je najstariji aktivni hokejaš u Srbiji.

Počeo je da trenira gimnastiku, pa je u Petoj beogradskoj gimnaziji uz Pokrajca i Lazarevića prešao na rukomet, a onda je zavoleo hokej. Na prijateljskoj utakmici veteranskih reprezentacija Rusije i Srbije odigranoj u Beogradu 2014. povodom 30 godina od Olimpijskih igara u Sarajevu, Vlada je bio najstariji na ledu.

– Ma to nema nigde, imam 76 godina i igram prvu ligu. Ove sezone odigrao sam samo nekoliko utakmica, mrzelo me je da putujem. Kasni su termini, treba se vratiti iz Subotice, daleko je. Ali, ne odustajem – iako je kao penzioner u kućnoj izolaciji zbog aktuelene situacije sa virusom COVID-19 Vladi „Koreni“ ne manjka pozitivnog raspoloženja, a priča o hokeju samo doprinosi tome.

Povratak u prošli vek i kultni „Taš“ izmamio je osmeh Vladi, lepe uspomene na hokej koji se igrao u bivšoj Jugi.

– „Taš“ je bio kultno mesto, ne samo što se hokeja tiče, već i muzke. Stecište dobrog zvuka. Ako je pesma juče imala premijeru u Londonu, već danas se čula na „Tašu“. A hokejaši su u to vreme bili popularni. Na utakmice je dolazilo više od dve hiljade ljudi. I imali su šta i da vide, uvek smo znali da im se odužimo borbenošću i srčanošću.

Rezultat popularnosti hokeja bio je velik izbor igrača, visok kvalitet, ali nedostatak hale i kratka ledena sezona bila su veliki hendikep.

– Mnogo je jaka liga bila tad, ali uvek smo davali sve od sebe. Čak i kad smo gubili sa 20 razlike borili smo se do poslednje sekunde, publika je uvek zadovoljna odlazila kući posle utakmice. I taman kad smo mislili da smo pristigli Slovence, da konačno možemo da im pariramo, napravili su „Tivoli“. Imali su osam meseci led što je za nas u to vreme bilo nezamislivo. Dok nije napravljen „Pionir“ igrali smo utakmice u Sloveniji kao domaćini.

Koliko se dobar i kvalitetan hokej igrao u to vreme pokazuje i poziv 1966. godine sovjetskog armijskig tima CSKA da mesec dana budu njihovi gosti.

Putovanja na utakmice su posebna priča. Sa kraja na kraj države išli su vozom, oko osam sati druženja u vagonima druge klase.

– Nisu bila interesantna samo putovanja po Jugoslaviji, turniri u inostranstvu bili su posebno zanimljivi. Vremenom smo avanzovali, pa smo vagone drugog razreda zamenili kušet kolima. Išli smo na utakmice u Nemačku, Italiju, Poljsku, Holandiju… Svašta smo donosili, ploče, motore u delovima, sama mogućnost putovanja bila nam je dovoljna satisfakcija da treniramo i budemo što bolji.

Na 18 meseci od hokeja Vladu je odvojilo služenje vojnog roka i to je bilo jedino njegovo odsustvovanje sa leda od 1960. do danas.

– Vojska me je koštala i reprezentacije. Bio sam u najboljoj formi, ali moralo se, nije bilo druge.

Prelazak u „Pionir“ 1978. značio je zatvaranje „Tašmajdana“, a dve godine kasnije i Novi Sad je dobio ledenu dvoranu.

– Kad je otvoren SPENS već sam radio na „Tašu“. Bila je to namodernija tehnologija, imali su četiri čilera koji su održavali klimatizaciju celog objekta. Vremenom je sve počelo da propada, i u Beogradu i u Novom Sadu. U Subotici smo 1963. igrali državno prvenstvo i danas tamo igramo veteransku ligu i sve je isto. Rolbe su jedino nove, ali 57 godina kasnije ništa se nije promenilo. Mora mnogo da se ulaže u infrastrukturu, moraju da se naprave sistemi finansiranja. Ne samo za hokej, već za sport uopšte. Treba ulagati u decu, ne moraju da budu vrhunski sportisti, šampioni, ali moraju da se bave sportom radi prevencije bolesti. Na žalost, iz škola su nestali bazični sportovi, sve je manje atletike, plivanja, gimnastike…

U cilju animiranja dece i popularizacije hokeja, veterani Partizana, Kraljevski klub Beograd organizovali su dečiju školu klizanja, ali i dečiji turnir na „Tašu“.

– Klub je osnovan 27. januara, pa nam je taj datum bio i termin održavanja dečijeg turnira. Imali smo i veteransko okupljanje na kraju sezone, ali je ukinuto zbog nedostatka termina. Počasni predsednik kluba bila je Jelisaveta Karađorđević. Organizovali smo i par turnira za decu do osam godina na otvotenom klizalištu na Trgu Nikole Pašića. Evidentno je da nemamo dece, sport je nekada drugačije bio prihvaćen.

I, što neko reče, „mi smo igrači 20. veka, mi smo igrali na otvorenom i po kiši i po snegu, a danas…“

Možda je stari „Tašmajdan“ davao posebnu draž svemu što se tamo dešavalo, ko zna… Zaključak je samo jedan…

– Bilo je interesantno i kad smo prešli u „Pionir“, ali „Taš“ je ostao neponovljiv…

You might also like

Leave A Reply

Your email address will not be published.