Nenad Raković u Čikagu živi svoj hokejaški san

Nekadašnji hokejaš Partizana i bivši reprezentativac Srbije Nenad Raković u Čikagu već dve godine radi na izuzetno zanimljivom projektu koji okuplja mlade hokejaše iz Amerike Kanade, Srbije i Slovačke. Raković je trener Kjub razvojnog tima, u programu koji liči na razmenu studenata u koji su uključeni hokejaši, a zanimljivo je da mu je među saradnicima i Brent Sopel, svojevremeno osvajač NHL šampionata i bivši igrač Čikago Blekhouksa. Slobodno može reći da Raković u Ilinoisu živi svoj san, stvarajući svojevrsni međunarodni dečiji tim snova u hokeju na ledu:

– Ukazala mi se šansa koju dobijaš možda jednom u životu, da radim sa ljudima koji imaju NHL iskustvo, napredujem i pomognem klincima sa Balkana da napreduju –  rekao je Raković u intervjuu za BBC na srpskom.

Po završetku igračke karijere u Partizanu, Raković je neko vreme radio u klubu kao trener mlađih kategorija, zatim kao sportski direktor Crvene zvezde, da bi se potom preselio u Kanadu. Zahvaljujući poznanstvu sa američkim trenerom koji je svojevremeno radio u Srbiji, Raković se kasnije obreo u Čikagu.

– Želja nam je da napravimo program koji će da traje, da oformimo međunarodni dečiji hokejaški tim. Imamo kategorije za decu do 10, 12 i 14 godina, pravili smo do sada nekoliko turneja u različitim zemljama. Zajedno treniraju i devojčice i dečaci, a imali smo devojčicu iz Slovačke, jedina je bila u toj ekipi i izuzetno je talentovana. Oduševio sam se jer uz nju je bilo 12 dečaka, ali je ona zavodila red i svi su je veoma poštovali. Ovaj program je dobar jer, ne samo što smo otkrili nove talente, već i deca proširuju vidike – istakao je Raković i potom napravio paralelu u statusu hokeja kao sporta u Americi i Kanadi:

– U Kanadi se samo priča o hokeju priča, kao u Brazilu o fudbalu. Na juniorskom utakmicama bude po 6.000 gledalaca. U Americi je hokej skup, zato siromašnija deca idu na američki fudbal, bejzbol ili košarku, a u Kanadi ga svi igraju. Pristupačniji je i jeftiniji nego u Americi, pa i deca profesora sa fakulteta i deca kamiondžije igraju hokej.

Takođe, Kanađani i Amerikanci imaju nešto drugačiji pristup u izgradnji timskog duha u odnosu na evropsku praksu, u šta se Raković vrlo brzo uverio.

– Kada putujemo na turnir u drugi grad, svako vodi sopstveno dete, ne vidiš ga do utakmice. Pošalješ mu raspored, kao u seniorskoj ekipi. Kod nas je druga priča. Putuje se zajedno, idete na ručak, večeru sve kao tim. To nam na neki način olakšava posao, ali smatram da je evropski sistem bolji za ekipu. Klinci se brže osamostale, izgrade timski duh. Ali opet ovde je tako iz praktičnih razloga, a pritom utisak mi je da je cela kultura drugačija, više zasnovana na individualnosti – dodaje Raković.

Prepreku u daljoj realizaciji ovog izuzetno zanimljivog i korisnog razvojnog hokešakog prgrama predstavlja pandemija virusa COVID-19 na globalnom nivou. Ali, sve to biće nastavljeno kada se zdravstvena situacija bude stabilizovala:

– Jedna od ideja je i da deca treniraju u sopstvenim zemljama, a da se turniri organizuju više puta svake godine i da tako drže korak. Hoćemo da te turneje traju po nekoliko nedelja i da pored utakmica i druženja, deca upoznaju i kako izgledaju škole u Srbiji, Slovačkoj, Americi. Sledeće godine sadašnjim timovima trebalo bi da se priključe i talentovani hokejaši iz Slovenije, Hrvatske i Mađarske. Svi ti klinci će onda imati priliku da upoznaju druge kulture, da nauče jezike, da vide kako svet funkcioniše – konstatovao je Raković.

You might also like

Leave A Reply

Your email address will not be published.